Čisto informativno

Ode večeras da nađe nekog samo za večeras hahahahha.
Budite mi lijepo pozdravljeni...i uživajte, subota je :D

Sanjala sam da stojim na nekoj veelikoj terasi...i odjednom najezda bijelih pufnastih oblaka...jedan mali,mali  sam uhvatila..jesam, vjerujte mii. Prelijep osjećaj...

Ponekad tek još osjetim da sam tvoja, iako duša skitnica je, a tijelo nekad svakome - nekad nikome. I kao da ima još malo mene u tvom životu, iako nemam ni predstavu kako tvoj život sada izgleda. Zalud snovi luda ženo!
Ali se ne borim protiv toga, jer znam da je bitka unaprijed izgubljena..ali rat je moj!
Divim se sebi šta sam uspjela i iz kakvog pepela sam se digla. Likujem nad pobjedom, iako je za sve druge mala, za mene je najveća. Nosim breme uspjeha...možda najvećeg u mom životu.
Nikad zlatniji osmijeh nisam imala, nikad duže se nisam smijala, nikada...nikada.
Dlanovima sam na tlu bila, razderanih blatnjavih koljena, krvavih usana (od vlastitih zuba raskrvarenih!!), suzama umivenih obraza...na tlu..da, baš tu gdje si me ostavio. Nikad se nisam trudila da zaboravim, jer, nekako sam ubijeđena da ako bih zaboravila, možda bih jednom i oprostila, a ovako znam da neću nikada. I zamisli kojom snagom sam onda morala sve da pamtim, i da u isto vrijeme prebolim. Zamisli samo koliko vremena mi je trebalo?!
Nisam znala da li ću uspjeti..nisam znala ni koliko vremena će mi trebati, ni šta bih morala da uradim da bih uspjela, ali jesam, jesam, jeeeeeeesaaaaaaaam, i svaki dan ću sebi ponavljati da sam bila jača od same sebe! A tek od tebe..
I bit će mi drago da te sretnem, uvijek, mili, da ti pokažem kako je tvoja curica stasala u ženu..vrijednu poštovanja, koju mnogi gledaju. Kako više ne plače...kako se najglasnije smije.
Trebalo je mnogo tuđih dodira i poljubaca da speru tvoje tragove, trebalo je mnogo suza i neprospavanih noći, borba je, moram priznati bila žestoka...Bezbroj sam ih ljubila, najhladnije, najžešće, najgrublje, kao da sam tvoje usne htjela da povrijedim time što sam njih ljubila.
I onda očekuješ da ti se nekada obratim? Možda. Ali ti ne smijem garantovati. Jer, sve i da ja hoću, ova mala stvar u grudima je još slaba i uplašena i nikada ti više neće vjerovati.

I to što ponekad osjetim da sam tvoja, neka te ne raduje previše...jer meni predstavlja jako malo, bezvrijedno je štaviše...bezvrijedno je riječ koja te opisuje najbolje.
Ko bi rekao...sve sam ti bila.

Ne mrzim. Zbog sebe, a mogla bih. Ne tražim ništa..možda samo da te nikad više ne vidim.
Ne molim- jedino da nikad ne zaboravim koliko si me povrijedio.
Ne volim...i kad malo bolje razmislim to je najbitnije!
...
...
...

Pišem da ne zaboravim kako sam sretna i kako slatka pobjeda može biti :)

Malo sam umorna, malo slaba, ali sigurna. I dobro očuvana.
Nevjerovatno snažna. I nasmijana. All the time. Napokon!
Konačno je prošao onaj dugi period moje nesigurnosti. Dugih 10 mjeseci nisam znala jesam li na nebu ili na zemlji. Sada čvrsto stojim na zemlji.
Ni zbog čega se ne kajem.
Ni zbog onih brojnih pijanih noći, ni zbog cigareta, ni zbog mog crvenog karmina po čitavom tijelu i njihovim košuljama...ni zbog izlizanih štikli, slomljenih peta..ni zbog onih glavobolja poslije izlazaka.. pa čak ni zbog onog od prošlog četvrtka. Onda sam mislila da možda griješim, danas samo znam da sam živjela život punim plućima. I da nisam razuzdana. I da sam ostala dama, da bih isto tako ostala dama da sam bila pijana svaku noć i bila sa 4 muškarca odjednom:P Jer..kao dama se rodiš, to teško da se može naučiti.
Mnogo je hladno vani. (Ovo je čisto konstatacija:D)
Nemam nikoga:P mislim nemam nikakvu ljubav hahah nekako smiješno zvuči, ali ne znam kako drugačije da kažem, hoću ustvari reći nemam nikakvu ozbiljnu vezu i frajera za svaki dan.
Imam dosta onih >za ponekad<, i sve su mi draži.
Ako ćemo biti realni ne bih ni imala vremena za neku ozbiljnu vezu. Super mi je ovako.
Onaj dečko iz prethodnog posta nije bio tako divan kako se učinio, tako da ćemo zaboraviti da smo ga spomenuli :P:P

A porculan?
Sa mnom samo nježno :)

Malo nas je ostalo...starih bloggera. Baš kao i većina pretpostavljam, ni ja nemam vremena ni volje, i prošlo je vrijeme kada sam ovdje šarala dogodovštine. Drago mi je svakako što ima još vas koji ovdje pišete svoje crtice iz mladosti.
I ja sam, baš kao i vi, ovdje bila najsretnija i najtužnija. Danas nisam ni jedno ni drugo.

Vidim, kad sam posljednji put pisala (bit će da je bilo baš davno) imala sam nekog momka. I bila sam sretna s njim. Čudno, kao da je bilo prije 100 godina, nijedan dio te sreće ne osjećam danas. A znam da jesam bila sretna.
Kao što pretpostavljate, nisam više s tim momkom. Odavno.
Čudno...poslije toliko ljubavi.
Čudno...poslije toliko trenutaka sreće.

Pomalo tužno, iako je i previše vremena prošlo da bi išta bilo tužno.
Često se sjetim, neću lagati. I onda se naježim..čudan osjećaj, čudno sjećanje.

Jesam, povrijedila sam ga. Jeste, povrijedio me je.
Kunem se, nisam htjela. Neko je u mom tijelu bio umjesto mene, pokvario sve što je valjalo, i izašao, ostavio me samu da ispravljam to što je on pokvario. Nikada nisam imala priliku da ispravim svoje greške. Nikad mu više nisam uspjela prići. Ni blizu.
To više nikad nije bio isti momak. Ni sjena od onog koga sam voljela. Pričam vam priču koja je davno bila, prije skoro godinu dana. Po sjećanju...valjda. Koliko pamtim.
Pretvorio se u nešto meni nepoznato.
Povrijedio me beskrajno. Troduplo više nego ja njega. Troduplo jače. Troduplo bezdušnije.

Danas malo toga znam o njemu, i malo ga poznajem.
Tužno kad ne pozanjete nekoga s kim ste paralelno disali. Tužno, kad ne znate ništa o nekome s kim ste proveli čitavu jednu malu vječnost. Bila sam djevojčica od 15 godina kad sam ga upoznala, i kad sam shvatila da se moj čitav svijet vrti oko njega i njegovih plavih očiju.
Bila sam naivna i vesela djevojčica koja je našla svog najboljeg prijatelja, oslonac u ovom pomalo surovom i hladnom svijetu(mi nikada nismo bili hladni). Izgubila sam osobu koja me je voljela, osobu koja mi je vjerovala.
Izgubio je osobu koja ga je voljela više nego što će ga ikad iko voljeti.
Ja znam da se nikada neće vratit ono što je bilo, i znam da nikad više neću biti u prilici da mu kažem sve ovo, ali ja sam neobično sretna što sam ga imala u životu. I možda mu nikada neću oprostiti sve laži , ali ću se rado sjećati svih onih momenata dok smo funkcionisali kao jedno. Dok smo bili jači i bolji od svih.

Onda je mnogo boljelo, danas više ne. Danas sam sretna. Bilo ih je mnogo poslije njega. I svi su bili samo >oni poslije<. Danas s posebnim razlogom pišem ovaj post. Sinoć sam upoznala nekoga. Prvi put nekoga ko ne spada u grupu >onih poslije< . Nekoga ko je uspio da održi moj osmijeh na licu sve vrijeme dok smo bili zajedno. Nekoga za koga bih voljela...da možda ostane.

Kaže da pije kahvu s njim...pa neka, ne smeta mi.
Kaže da se često čuju telefonom,drago mi je zbog njih...
ah da, kaže mi da joj priča o svom životu...i da se razumiju, da se stalno smiju
...da im nikad nije dosadno.Slušam je.Volim slušati o njemu.
Mnogo mi je značio.Dugo ga nije bilo.
Možda se nije trebao ni vraćati..uznemirava me, mada i previše dugo se ništa nije dešavalo...

Strašno me veseli ovo sunce, budim se sa osmijehom...pjevušim ranom zorom, i neka ga još dugo..dugo...

Ah da, i njega mnogo volim, spomenuh li da smo proslavili 14 mjeseci veze...prelijepe veze, pune razumijevanja, povjerenja, pažnje, ljubavi...učinio me je najsretnijom, milion puta sretnijom nego što sam bila s njim, divim mu se, volim ga..

Do Pisanja, Marionetta

Dugih 8 mjeseci nisam pisala, ama baš ništa...
Danas sam se vratila, zato što sam danas sentimentalna, ne tužna, ne nostalgična, jednostavno sentimentalna.

Slušala sam neke stare, jako stare pjesme...ponekad se nađem u nekoj,ali ne zadržim se dugo,kao nekada.

Loši dani sve su kraći i rjeđi.Uživam u suncu,vjetru,kiši,snijegu.
Još malo pa ću zvršiti gimnaziju...,napunila sam najsretnijih 18 godina,ko bi rekao ?

Upisat ću pravo,zato što znam da sam kao stvorena za to :))) hihihihi

Nekad mi fale stara vremena, neke sitnice,neki ljudi od mnogo ranije...koje tek rijetko sretnem,pa poželim da se na trenutak vratim u prošlost,da vidim kako bi mi se sad sviđalo tamo...
Bila sam sretna.Bezbrižna.
Danas sam sretnija.

Mnogo ga volim,mnogo ih volim.

samo malo veselija, pametnija, zrelija :)
Ma ajd ovo "zrelija" ćemo preskočiti jer ni sama ne vjerujem u to :D

                                        ***
Raspuuuuuuuusssssstttttt :)))))
Još jedno ljetooooooooo :))
Još jedan PUN POGODAK ;)
Još 1000 dernekaaaaa ;)

                                      ***

Ekskurzijaaaaaaaa :D
daaa, daaaaaaaa jedna,jedina, neponovljiva;))
SPAIN-HERE WE COME ;)

                                    ***
Niko kao JA..

...

"Ja ti nikad neću reći volim te,
i kad odeš neće suza mi poteći...
Možda mrzit ćeš me, i kriviti za sve,
al' na kraju ipak hvala ćeš mi reći.."

Ima jedna djevojka koja se ponekad zatvori u sebe, i ne da nikome da joj priđe..
ne, ta nikada ne skida osmijeh sa lica,
ne, ona ne plače kad je momak ostavi, niti kad se posvađa sa drugaricom, ili kada se mama i tata naljute na nju...
ona ne utapa tugu u alkoholu, ona živi sa tugom,
ona i nju voli...
Ona svijet posmatra kroz  ružičaste naočale..
ona je istinski sretna kada se smije, kada voli, kada pjeva, kada pleše, izlazi, pije..kada nekoga poljubi, kada nju neko poljubi, kada jede čokolade, kada pije sok, kada putuje, kada sjedi pred TV-om sama kući, dok sluša muziku..kada ide u kino, kada se kupa, dok se šminka...dok ide u shoping, kada obraduje druge poklonima..kada ide kod frizera, ili pak sama sebi pravi frizuru..kada ide u kupovinu sa mamom, kada gleda utakmicu sa tatom,dok se svađa sa bratom, ili dok istom pokazuje matematiku..
Ona voli crvenu boju.
Ona je sretna jer je život lijep!

Često zažmuri kada nešto ne želi da vidi, ali to, dakako ne znači da ona to nije vidjela..i jako dobro zapamtila..
ponekad se pravi glupa, i naivna,..ponekad se smješka kada bi najradije vrištala od bijesa..jer njoj niko ne može upropastiti dan...

Ona diše punim plućima, i nikad ne zaboravlja.;)